Bombama raznela 3 bunkera i ubijala ustaše: Marija je sebi potpisala smrtnu presudu, u najvećoj muci pevala pesme, a onda joj je Ćopić jednu posvetio
Marija Bursać, prva žena narodni heroj Jugoslavije, poginula je 23. septembra 1943. godine u Kamenici kod Drvara. Nakon izbijanja ustanka u Bosanskoj krajini jula 1941. aktivno je pomagala Narodnooslobodilački pokret, a već u septembru je primljena u SKOJ. Pola godine kasnije već je bila član KPJ.
Rođena je 2. avgusta 1920. godine u Kamenici kod Drvara. Po njoj su se zvale ulice, škole, bila je ikona antifašističkog otpora, opevana u pesmama. Imala je samo 23 godine kada je umrla od posledica teškog ranjavanja. U svojoj poslednjoj borbi sama je bombama uništila tri neprijateljska bunkera.
Njena želja za slobodom je bila vidljiva na svakom koraku, omladina ju je volela i odmah po oslobođenju Drvara u julu 1942. postavljena je za političkog komesara čete u Prvoj krajiškoj omladinskoj radnoj brigadi, koja je radila na prikupljanju useva.
Njen ratni put je nastavljen odlaskom u Desetu krajišku brigadu formiranu u februaru 1943, gde je bila bolničarka u Drugom bataljonu.
Učestvovala je u borbama oko Knina i Bosanskog Grahova, u Vrlici i Livnu, gde je upala u bunker i ubila trojicu ustaša. Pričalo se o njenoj hrabrosti, a ništa manje o njenoj brizi o ranjenima.
Bilo je po Mariju tih teških godina i tifusa, i ranjavanja, a ostalo je zabeleženo da je i u najvećoj muci pevala partizanske pesme i tako kuražila ne samo sebe već i saborce da istraju.
Povlačenje Desete krajiške udarne brigade iz Dalmacije u Bosansku krajinu dešavalo se sredinom septembra 1943. godine. Njen Drugi i Treći bataljon su zajedno sa jednim bataljonom Drvarsko-petrovačkog partizanskog odreda, dobili zadatak da unište važno nemačko uporište na kosi Krmaruši, u blizini sela Prkosa kod Bosanskog Petrovca.
Branilo ga je 450 Nemaca i ustaša, koji su od naoružanja imali bateriju topova od 150 milimetra, preko 30 teških bacača...
Tada je na putu ka Prkosima Marija sa saborcima prošla kroz svoju Kamenicu i svratila je kući da se pozdravi sa roditeljima i najmlađim bratom. Bio je to poslednji put da se vide...
Napad je započeo oko 23 sata u noći 17. na 18. septembar. Za tri sata partizani su tri puta zauzimali neprijateljske položaje i tri puta se povlačili. Marijin vod bio je u središtu najžešćih borbi. Uspela je da zarobi četiri nemačka podoficira!
U trećem jurišu, Marija je bombama uništila tri bunkera i prišla topu oko koga su ležali mrtvi Nemci. Tada je eksplodirala minobacačka granata i razela joj stopalo desne noge.
Uspeli su da je odnesu u Vidovo Selo udaljeno 40 kilometara, odmah je primila tetanus, ali gangrena je već bila uhvatila nogu.Umrla je 23. septembra.
Samo nekoliko dana kasnije, 15. oktobra, proglašena je za narodnog heroja, a 1945. Branko Ćopić joj je posvetio pesmu "Marija na Prkosima", koja je bila znana svim generacijama odraslim u SFRJ.
Ime Marije Bursać danas u Srbiji nose ulice u Novom Sadu i Beogradu, kao i jedna osnovna škola na Zvezdari.
Bonus video: Britanci hteli da zaustave Prvi svetski rat predajom Beograda